5. април 2016.

Vidljivo i Nevidljivo


Šta je privid? Znači nevidljivo, nešto što se ne može videti. Kada govorimo o prividu u smislu iluzije, smatramo ga nečim neopipljivim. Ali privid (nevidljivo) ima snagu koja je opipljiva. Kako bi inače mogli da funkcionišemo?
Na primer, uzmimo vetar. Ne možemo da ga vidimo, ali dok duva možemo da osetimo njegovu snagu, moć, energiju. Tako je vetar neopipljiv, ali ima snagu koja je opipljiva. To dvoje ne može da se odvoji, jer postoje istovremeno. Ista je stvar i u slučaju privida. U užem smislu on znači iluziju (máyá), ali isto tako ima snagu ili energiju (shakti) i to dvoje su sinonimi, baš kao što su vetar i njegova snaga sinonimi. Reći ćemo „duva vetar“ ili „vetar je jak“. Nećemo reći „duva snaga vetra“ ili „jaka je snaga vetra“. Tako isto, iluzija i kosmička energija iluzije (máyáshakti) su jedno te isto. 
Pravi smisao života je iskusiti ono što je izvan ovog fizičkog postojanja.
Svako gleda drugačije na život. Većina ljudi doživljava život kao stalnu borbu za opstanak. Takvi ljudi veruju u teoriju "Prilagođeniji će preživeti". Oni su zadovoljni sa običnim načinom života. Na primer, sa posedovanjem kuće, posla, auta, žene, muža, dece i dovoljno novca za život. Da, to su važne stvari i zahtevaju da se usredsredimo na naš svakodnevni život i izvršavamo svoje odgovornosti i obaveze, bile one male ili velike.
Ali, u životu postoji i VIŠA SVRHA, a to je da spoznamo i shvatimo ko smo. Sa razumevanjem ko smo, postižemo sve. Osećaj potpune ispunjenosti, bez ičeg višeg što bi se moglo postići u životu. Takvo razumevanje čini život savršenim. 
(Sai odgovori)


Svi se trenutno nalazimo u prelaznom periodu. U prošlosti smo živeli u periodu verovanja i poverenja i za sobom neprestano vukli teret sumnje. Zato je neophodno da svoje postojanje prenesemo u periode svesnosti i spoznaje. Ako smo svesni, sposobni smo da spoznamo i u svom iskustvu primenimo drugačiju vrstu življenja sa svrhom i smislom utemeljenu na ličnoj spoznaji i saznanju kroz primenu koja je za nas najbolja, a ne zato što je to uradio “neko drugi”, ili “što tako treba”. Tek tada počinjemo da shvatamo da je ovaj život, kao i mi sami mnogo više nego što smo ikada razmišljali.

U periodu verovanja govorili smo: “Verujem u boga, u ljubav, verujem u nešto”. Ulazeći u perid znanja i spoznaje više nije potrebno da “verujemo u Boga” već ga spoznajemo. Umesto da verujemo u povezanost Tela i Uma spoznaćemo ih, umesto da tek verujemo u moć svoje Duše i Duha, spoznaćemo ih. Jednostavno ćemo znati da su neodvojivi delovi nas samih; tada ćemo spokojno koračati kroz život, zdravi, radosni i neuslovljeni.

Da bi živeli u harmoniji života potrebno je da shvatimo i primenjujemo zakone života, same prirode, jer smo njen neodvojiv deo.

Ljudski zakoni su nam već poznati, jer živimo s njima. Oni nas ograničavaju; osmišljeni su tako da nas drže pod kontrolom, obuzdavaju i ograničavaju.

Univerzalni zakoni otkrivaju svet beskonačnih mogućnosti. Duhovno razvijeni ljudi razumeju univerzalne zakone i žive usklađeni sa njima. Zato je za svakog pojedinca neophodno da razvija svoju svesnost, spozna i prihvati svoj nevidljivi nefizički deo sa fizičkim materijalnim i izjednači ga. Jer ako dublje razmislimo, promislimo, spoznaćemo, jednostavno znaćemo, da nefizičko stvara fizičko. Da ne bi ostali u tami neznanja, neophodno je da se neprestano razvijamo i menjamo svoj način razmišljanja. Teškoća je u tome što to ne želimo da priznamo; ne želimo da spoznamo sami sebe i da prihvatimo odgovornost za sopstvene misli i postupke, a samim tim i za svoj život.

Većina ljudi za svoje teškoće optužuje okolinu i spoljni svet, umesto da razlog potraže u svom unutrašnjem svetu. Spoljni svet je često ogledalo onoga što se događa u našem unutrašnjem svetu.

Umesto da verujemo u svoju božansku prirodu, mi je spoznajemo. Umesto da verujemo u svoje beskonačne potencijale, spoznajemo ih.

U vidljivom svetu važe zakoni koje je uspostavio čovek, a u nevidljivom svetu na delu su univerzalni zakoni.



Svetom, u kome živi osoba razvijene percepcije, ne upravljaju negativne energije i impulsi. Ta osoba je osetljiva na suptilne promene vibracija, u mogućnosti je da spozna neuslovljenu ljubav, sposobna da prihvati i oprosti i uvek je spremna da dozvoli sebi da ide dalje i da se razvija. Ona jednostavno zna da razdvoji dobro od lošeg, stvarno od nestvarnog, istinu od neistine.

Svrha našeg života u materijalnom svetu jeste upoznavanje duhovnog sveta, neprestana komunikacija s Bogom putem misli, reči i dela kao i spoznavanje više duhovne inteligencije nevidljivog sveta. Sve je to osnovna priroda čoveka da ponovno uspostavi povezanost izme­đu vidljivog i nevidljivog.

Uglavnom, suština započinjanja naših života je u savladavanju lekcija. Bitan napredak, razumevanje, gde se nalazimo na nivou napretka i gde treba da napredujemo. Razumeti ko smo mi (ko sam ja – razviti univerzalni identitet) u stvarnosti i kakva je moć naše energije.

Neophodno je da naučimo sebe kako će naše telo izaći na kraj sa našim emocijama i biti svesni koliko uticaj na naše ukupno stanje ima suptilni, energetski svet.

Naučena vrsta verovanja proizilazi iz načina mišljenja rođenog u legalističkom i opšteprihvaćenom mentalnom sklopu koji očekuje podatke i dokumentaciju. Bez svog ličnog razmišljanja ljudi očekuju dokaz, jer su navikli da se osećaju dobro samo kad žive pod teretom toplog pokrivača dokaza tuđeg mišljenja, stvarajući na taj način sami sebi ograničenja koja ih mnogo puta odvode direktno u bolest ne bi li im razbila određene paradigme. I to je jedan od načina da promene svoja uverenja.

Nevezanost znači oslobođenje od stavova i verovanja (uverenja) koji nas sputavaju, a isto tako i otpuštanje od onoga što imamo (odbacivanje zavisnosti od stvari, predmeta, loših navika...)

Karakter je osnovni činioc čovekovog života. To je ono što čovekov život čini savršenim ili prosečnim, ili ništavnim... Čovek ne može jednom podesiti svoj karakter “na dobro” i više o tome ne razmišljati. Na očuvanju i postizanju boljeg karaktera treba neprestano da se radi.

Stvar je u tome, da svoju duhovnost održimo jednostavnom, evidentnom, otvorenom, svakodnevnom, trenutnom, ovde i sada; da ne dopustimo da bude suviše uzvišena u smislu udaljavanja od fizičke realnosti. Dok jednostavno budemo živeli svoj fizički život u potpunosti i dok, najbolje što umemo, budemo ono što smo, mi ćemo, u nekom smislu, postati više usaglašeni sa našom duhovnom stranom. Podići ćemo svoju vibraciju, svoju frekvenciju.

Ne radi se o odvajanju od fizičke realnosti. Radi se o pripajanju i integrisanju duhovnosti i fizičkog u jedan sveobuhvatan život, sveobuhvatnu akciju, postojanje onoga što mi zapravo jesmo.

TO JE SUŠTINA PRIMENJENE, PRIZEMLJENE DUHOVNOSTI – STAVITI NEŠTO TAMO GDE STVARNO I PRIPADA.

.............................
Pogledajte nova Iskustva
.............................

HARMONY108 - SVEST
HARMONY108 - ENERGIJA
HARMONY108 - KURSEVI I RADIONICE





Нема коментара:

Постави коментар